Get your own Poll!
U ime Allaha,Milostivog,Samilosnog 2007/08

U ime Allaha,Milostivog,Samilosnog

Dobrodošli na moj blog

10.08.2007.

U IME ALLAHA,MILOSTIVOG,SAMILOSNOG

Zabranjeni emulgatori u ishrani !!!

 

 

 

 

E-100  E-102  E-103  E-110  E-120  E-123  E-124  E-125  E-126  E-127  E-128  E-140  E-141  E-142 

 

E-152  E-153  E-210  E-213  E-214  E-226  E-234  E-252  E-270  E-280  E-325  E-326

 

E-327  E-334  E-335  E-336  E-337  E-420  E-442  E-430  E-431  E-432  E-433                            

 

E-434  E-435  E-436  E-441  E-472  E-473  E-474  E-475  E-476                       

 

E-477  E-478  E-480  E-481  E-482  E-483  E-488  E-489               

 

E-491  E-492  E-493  E-494  E-495  E-526

 

E-550  E-570  E-572  E-591  E-631

 

E-632  E-633  E-635  E-904

 

E-920  E-921

 

 

Potom i slijedeći sastojci: Graise Animate, Jelatin (Gelatine), Lucine, Spermacel, Glycerol, Pepelin

10.08.2007.

U IME ALLAHA,MILOSTIVOG,SAMILOSNOG

Lijepa zena                   

 

Bila je neobicno atraktivna, iako je imala veo preko glave i lica. Kao da je bila svjesna njegovog upornog pogleda, ona se okrenu i lagano ali znacajno mu klimnu glavom, prije nego skrenu iza coska medju prodavace svile.

 

Kao pogodzen munjom s neba, covjekovo srce zauvijek postade zatvorenikom tog pogleda. Bezuspjesno je poceo da se bori sa svojim srcem, nudeci mu razor do razloga da krene njegovim putem - zar nije vrijeme za namaz? - vrijeme je proslo: nije ostalo nista drugo nego da slijedi zenu...

 

Covjek je prolazio pijacom jednog popodneva i bas kad se zacu glas muezina, njegov pogled se zaustavi na ledjima jedna zene.

 

 

Covjek ubrza, skrecuci iza coska gdje se prodavala svila, ubrzano disuci...

 

Bila je vec dosta udaljena od njega, skoro na kraju pijace. Ona se okenu prema covejeku a njemu se ucini kao da je vidio bljesak izazovnog osmijeha ispod crnog vela, dok mu ona (ako mu se nije samo pricinilo?) ponovo klimnu glavom.

 

Bio je izvan sebe. Ko je ona? Mozda kcerka nekog bogatasa? Sta zeli od mene? Covjek ubrza korake i skrenu prema putu gdje je ona nestala. Tako ga je vodila, uvijek nedokuciva, vijugajuci sad izmedju trgovaca oruzjem, sad izmedju

trgovaca uljem, pa medju trgovce koze; sve dalje i dalje od mjesta gdje su se tek vidjeli.

 

Uzbudjenje u covjeku je sve vise raslo. Da nije mozda luda? I tako dalje i dalje ga je vodila, sve do samog kraja grada.

 

Kada je sunce zaslo, zena se odjenom ukaza ispred covjeka. Pored svih drugih mjesta, oni se uputise prema 'Gradu Grobova'. Da je covjek bio u svom normalnom stanju sigurno bi osjecao strah. Medjutim, ovo mjesto mu se ucinilo kao normalno za asikovanje.

 

Bilo je jedva 10 - ak metara izmedju njih kad je covjek opet opazio zenu kako mu daje znak silazeci niz stepenice prema velikim bronzanim vratima nekakvog starog groba. U normalnom, svjesnom momentu covjek bi zastao, ali u ovom stanju, nije bilo povratka nazad, pa se i on spusti niz stepenice za zenom.

 

Unutra, covjek ugleda stepenice koje vode za sprat nize,odakle je dopirala svjetlost, te se uputi prema dole. Nasao se u ogromnoj sobi osvjetljenoj svjetlom svijeca na zidovima.

 

Tu je sjedila zena nasuprot vratima, na bogatom mimberu, oslanjajuci se na jastuk do zida. Jos uvijek je imala veo na licu. Desno od mimbera, covjek ugleda bunar.

 

“Zakljucaj vrata za sobom,’ rece zena dubokim glasom, skoro sapcuci, “ I ponesi kljuc.”

On uradi sto mu je receno. Ona pokaza prema bunaru.

“Ubaci unutra.”

Zracak svjesnosti kao da se pojavi kroz oblake njegovog razuma i da je neko posmatrao, mogao bi osjetiti malu pauzu.

“Hajde,” rece zena smjeskajuci se, “ Nisi se dvoumio kada si zanemario namaz da bi me slijedio ovamo, zar ne?”

Covjek je sutio.

“ I vrijeme za aksam je skoro proslo, “rece ona podrugljivo.

“ Cemu briga? Hajde, ubaci. Zar neces da mi udovoljis?”

On pruzi ruku prema otvoru bunara gledajuci kako kljuc pada. Nekoliko momenata prodje, ali nikakav zvuk se ne cu. Covjek osjeti mucninu u stomaku. Osjecao je nekakav uzas.

“ Vrijeme je da me vidis,” ona rece i podize veo da bi pokazala lice ne mlade lijepe djevojke, vec neugledne starice, tamne i ruzne, bez imalo svjetlosti na licu.

 

“Dobro me pogledaj,”ona rece. “Ja se zovem Dunjaluk. Ja sam tvoja voljena. Proveo si svoje vrijeme trceci za mnom I sad si me stigao. Ovdje u svom grobu. Dobrodosao, dobrodosao!”

 

Smijala se i smijala sve dok se tresuci nije pretvorila u prasinu, cije sjene kao i svjetlosti svijeca, nestade...

10.08.2007.

U IME ALLAHA,MILOSTIVOG,SAMILOSNOG

Sa 25 godina na samrtnoj postelji                      

 

Podsjeti se na stajanje pred Allahom na Sudnjem danu i znaj da je ovaj dunjaluk i zivot na njemu samo put u vjecnost i da na njemu niko nece ostati. Moli Allaha s.v.t. da te ucvrsti na pravom putu, do susreta sa Njim s.v.t....

 

Ovu pricu mi je ispricao jedan moj prijatelj koji ovdje u Njemackoj studira medicinu:

“Nikada necu zaboraviti taj dan! Toga dana sam, kao i obicno, krenuo da obidjem pacijente na odjelu za intenzivnu njegu. Pacijent koji je lezao na krevetu br. 3 privukao je moju paznju. Zvao se Muhammed.

 

Pogledao sam mu u lice, medjutim prepoznavanje lika bolesnika je bilo tesko izvodljivo zbog mnostva cjevcica i kablova koji su bili prikljuceni na medicinske aparate. Bio je to dvadesetpetogodisnji mladic. Imao je sidu! Prije dva dana je dovezen o bolnicu, jer je dobio jaku upalu pluca. Njegovo zdravstveno stanje se konstantno pogorsavalo.

 

Prisao sam mu i blago ga zovnuo njegovim imenom: “Muhammede, Muhammede...” Cuo je moj glas. Odgovorio mi je lose razumljivim rijecima. Nazvao sam njegove roditelje. Javila se njegova majka. Na osnovu njenog akcenta sam zakljucio da su iz Libana. Od nje sam saznao da mu je otac jako uspjesan “biznismen”.

 

Objasnio sam Muhammedovoj majci da je stanje njenog sina zaista ozbiljno. Dok smo razgovarali, aparati na kojima je Muhammed bio prikljucen pocelil su pistati i pokazivati nagli pad krvnog pritiska. Zvucalo je zastrasujuce...

 

Trznuo sam se i povikao njegovoj majci na telefon: “Morate odmah doci ovamo!”

Odgovorila mi je: “Ja sam trenutno zauzeta sa poslom. Doci cu kada zvrsim.” Rekao sam joj: “Tada moze biti kasno”, i spustio joj slusalicu.

 

Nakon pola sata sestrica je dovela Muhammedovu majku na odjel. Zeljela je da razgovara sa mnom.

Bila je to sredovjecna zena. Na njenom izgledu se nije primjecivalo da je muslimanka. Kada je ugledala sina, pocela je plakati. Pokusao sam je umiriti rekavsi joj: “MoliAllaha za oprost i moli Ga da izlijeci tvoga sina!”

 

Uplaseno me upitala: “A jesi li ti to musliman?” Odgovorio sam: “Elhamdulillah!” Potom je ona rekla: “I mi smo muslimani.”, na sto sam je dodao: “Dobro, onda idi sinu i prouci mu nesto iz Kur´ana kako bi mu Allah olaksao njegovo stanje.”

 

Zena se trznu i poce jos vise plakati govoreci: “Ah, Kur´an! Ne znam. Ne znam nista iz Kur´ana uciti.” Zacudjen sam upitao: “Pa kako onda klanjas? Zar ne znas El-Fatihu napamet?”

 

Brisale je suze i nastavila govoriti: “Otkako smo doselili u ovu zemlju klanjamo samo bajrame.”

 

Pitao sam za njenog sina, na sto mi je rekla. “Bilo je sve uredu, sve dok dok nije upoznao tu djevojku.”

Pitao sam je: “Je li klanjao?”, pa je rekla: “Ne, nije, medjutim zelio je obaviti hadz kada ostari.”

 

Aparati su poceli jos jace da piste. Skocio sam do mladica i primijetio da je na samrti, blizi mu se kraj. Aparati su sve jace pistali, njegova majka sve vise plakala, a sestrice stajale uplasene i zbunjene. Priblizio sam se njegovom uhu i prosaptao: “La ilahe illallah, la ilahe illallah. “ Mladic nije pokazivao reakcije, ali me cuo. Ponovio sam glasnije: “Reci: La ilahe illallah!” Poceo je nesto tiho izgovarati. Rekao je: “Ah, ah, jaki bolovi. Dajte mi nesto protiv bolova.”

 

Poceo sam se boriti protiv svojih suza. Molio sam ga: “Reci: La ilahe illallah.” Pomjerio je usne...

Obradovao sam se. Ja Allah, izgovorice sehadet!

Na moje zaprepastenje, cuo sam ga kako govori: “Ne mogu, ne mogu, zelim da vidim djevojku. Ne mogu...”

 

Majka je uplaseno gledala i plakala. Puls mu je bivao sve slabijim, a zatim neujednacen. Nisam se vise mogao suzdrzati, pa sam poceo glasno plakati. Stisnuo sam njegove ruke i pokusao ponovo da ga ubijedim: “Molim te, reci sehadet posljednji put, reci la ilahe illallah!”

 

Tiho je prosaptao: “Ne mogu, ne mogu...” , a zatim je nestalo pulsa... lice je hladno palo na drugu stranu. Bio je mrtav!

 

Njegova majka se izbezumljeno bacila na prsa sina. Ugledavsi taj prizor, nisam se vise mogao obuzdati. Zaboravio sam sva pravila prve pomoci...

“Eksplodirao” sam i poceo vristati na njegovu majku: “Ti si odgovorna. Ti i njegov otac. Zapostavili ste i izgubili osjecaj odgovornosti...”

 

Dragi brate, draga sestro!

 

Razmislite o ovom mladicu. Sta bi bilo da je rijec o tvome sinu ili tvome bratu... ili cak o tebi?

 

Da, tebi se obracam. Nastoj da uvijek budes u pokornosti Allahu s.v.t.

 

Allah Svemocni kaze: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran : 102)

 

Utici se Allahu Milostivom u kakvom god da si stanju i i trazi od Njega pomoc i uputu. Moli ga da uputi tvoj potomak:

 

“I oni koji govore: “Gospodaru nas, podari nam u zenama nasim i djeci nasoj radost i ucini da se cestiti na nas ugledaju!” (Furkan : 74)

 

Moli Ga da te ucini cvrstim u vjeri. Potrudi se da uvijek i svugdje spominjes Allaha:

 

“O vjernici, cesto Allaha spominjite i cesto sjecajte.” (El-Ahzab : 41)

 

Osjeti Njegovu blizinu i prisustvo onda kada te dusa navraca na zlo i znaj da te On vidi i posmatra...